Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i
četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On,
uistinu, sve može.
O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha,
ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega
nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?
Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on
ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put
ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro
zna sve što oni rade.
Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele
upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti i
oživljenje.
Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe
riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja
nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.
Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima
i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna. I ničiji život
se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi; to je Allahu
uistinu lahko!
Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno – voda mu se lahko pije, a
drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svježe meso i vadite nakit kojim se
kitite; ti vidiš lađe kako po njemu sijeku vodu da stječete iz obilja Njegova,
da biste bili zahvalni.
On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako
plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, carstvo je
Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.
Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na
Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće
obavijestiti kao Onaj koji zna.
I nijedan grješnik neće grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovarenī
pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak. A ti ćeš
opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji
obavljaju molitvu – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a Allahu se
sve vraća.
Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove
različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i
sasvim crnih.
Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi
opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće
nestati
A ono što ti iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su
istinite i one prije nje. – Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve
vidi.
Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede onī Naši robovi koje Mi izaberemo;
biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra i loša djela
podjednako teška biti, i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim
djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti:
A nevjernike čeka vatra džehennemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće
umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika
kazniti –
oni će u njemu jaukati: "Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela,
drugačija od onih koja smo činili." – "A zar vas nismo ostavili da živite
dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a
bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema
pomoći!"
On čini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo
je na njegovu štetu; nevjernicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova
samo povećati odvratnost, i nevjernicima će njihovo nevjerovanje povećati
propast.
Reci: "Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se,
umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva
udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to?"
Nijedno, već nevjernici jedni druge obmanjuju.
Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji
narod, držati Pravoga puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad
im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje:
oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji
se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo
narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim
zakonima ti nećeš naći odstupanja.
Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su
bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On,
uistinu, sve zna i sve može.
Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini
Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok
dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.