Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" – oni odgovaraju: "Zar
da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne
znaju.
Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku,
usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se
smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.
Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu
u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah,
zaista, sve može.
koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i
čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu
ravnim!
A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu
objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu
govorite.
A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će
rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: "Ovo smo i
prije jeli" – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i
u njima će vječno boraviti.
Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje;
oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji
ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Time On mnoge u
zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo
velike grješnike,
Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život
dao; On će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti, a onda ćete se
Njemu vratiti.
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" –
oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv
proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On
reče: "Ja znam ono što vi ne znate."
"O Ademe" – reče On – "kaži im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive
njihove, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje
i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!"
I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu
koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da
sami sebi nepravdu nanesete!"
I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili.
"Siđite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete
boraviti i do roka određenoga živjeti!"
Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji
uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite
zavjet koji ste Mi dali – ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene
bojte!
Vjerujte u ono što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito ono što vi
imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje
za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
i bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji
zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko
neće u pomoć priteći;
i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mučili:
mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; – a to vam je bilo veliko
iskušenje od Gospodara vašeg –
i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo
sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge
poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On
prima pokajanje i On je milostiv";
I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite
lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami sebi su
nepravdu nanijeli;
i kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god
hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite: 'Oprosti' – oprostićemo vam
grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!" –
onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im je bila
rečena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato što
nisu poslušali;
i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po
stijeni!" – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz
kojeg će piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji
nered praveći!" –
i kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato
zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa:
povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!" – on je rekao: "Zar
želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imaćete
ono što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe
navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne
vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla
prelazili.
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one
koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka
nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće
tugovati! –
i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono
što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne
sačuvali!" –
A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam naređuje da zakoljete kravu" – oni
upitaše: "Zbijaš li ti to s nama šalu?" – "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"
– reče on.
"Zamoli Gospodara svoga, u naše ime" – rekoše – "da nam objasni kojih godina ona
treba biti." – "On kaže" – odgovori on – "da ta krava ne smije biti ni stara ni
mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!"
"Zamoli Gospodara svoga, u naše ime" – rekoše – "da nam objasni kakve boje treba
biti." – "On poručuje" – odgovori on – "da ta krava treba biti jarkorumene boje,
da se svidi onima koji je vide."
"Zamoli Gospodara svoga, u naše ime" – rekoše – "da nam objasni kakva još treba
biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno
pronaći."
"On poručuje" – reče on – "da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i
natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." – "E sad si je
opisao kako treba!" – rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.
Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i
kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg
voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah
motri na ono što radite.
Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli.
Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima,
kažu: "Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to
bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?"
A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od
Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke
njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!
Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome
dobili od Allaha obećanje – jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje – ili
na Allaha iznosite ono što ne znate?"
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati,
i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a
ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se
poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili;
i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati i da jedni
druge iz zemlje vaše nećete izgoniti – vi priznajete da je tako i svjedoci ste –
vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite –
pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i nasilje; a ako vam kao
sužnji dođu, vi ih otkupljujete – a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da
u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako
stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke
najteže. – A Allah motri na ono što radite.
I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali,
a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god
vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili,
pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali.
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju
oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono što
im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo
prokletstvo!
Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u ono što Allah objavljuje, samo
iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu onome kome On hoće od robova
Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom – a nevjernike čeka sramna patnja.
A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" – oni odgovaraju: "Mi
vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno" – i neće da vjeruju u ono što se
poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito ono što oni
imaju. Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste
vjernici bili?
I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno
prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!" – oni su odgovorili: "Čujemo,
ali poslušati nećemo!" – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila
nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste
uopće vjernici."
I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od
mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi
toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! – A Allah dobro vidi ono što oni rade.
Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? – a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na
srce Kur'an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i
radosnu vijest vjernicima."
Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i
Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.
A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već
imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana – za leđa svoja Allahovu Knjigu
odbacuju, kao da ne znaju,
i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman
nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što
je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica
nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi
nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali
nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im
nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom
vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono
za što su se prodali, kada bi samo znali!
Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobošci, da se vama od
Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On
hoće; Allah je neizmjerno dobar.
Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici,
vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi
oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah,
zaista, sve može.
Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. – To su puste
želje njihove! – Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"
A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga
čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće
tugovati.
Jevreji govore: "Kršćani nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na
Pravome putu!" – a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore i oni koji ne
znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se oni ne slažu.
Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime
Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih
samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu
patnju veliku!
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv,
Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;
A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam
kakvo čudo dođe!" Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih,
srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju.